Petnaesti decembar...Kao i svaki do sada već dvadeset i četiri godine, svanuo je sa jednom mišlju svih članova crno-bele porodice! Na današnji dan, 2000. godine je otišao naš Haris Brkić! Čovek koji je svojim igračkim i ljudskim kvalitetima ostavio dubok trag na svoje savremenike i otišao u legendu o kojoj će pričati generacije koje dolaze. Nekadašnji kapiten crno-belih i bivši igrač Budućnosti iz Podgorice, sarajevske Bosne i Borca iz Čačka.  

Kobnog dvanaestog decembra, Haris je ranije izašao sa treninga i prišao svom automobilu, tamo ga je sačekao nepoznati napadač koji je pucao u dvadesetšestogodišnjeg košarkaša, nanevši mu rane od kojih je preminuo tri dana kasnije. 

Dvadeset i četiri godine kasnije, legenda o igraču koji je imao najbolji dvokorak, kapitenu i prijatelju, živi i živeće večno. 

Uspomenu na Harisa čuvaju njegovi prijatelji, navijači i njegovi klubovi! 

Upravo danas, 24 godine kasnije, na terenu Beogradske arene će od 20 časova igrati Harisovi klubovi, Budućnost iz Podgorice i Partizan. 

Pauza između prve i druge četvrtine, biće posvećena nikada zaboravljenom Harisu Brkiću! 

Sa svega 26 godina, Haris Brkić je odigrao ukupno 294 zvanične utakmice i postigao je 3740 koševa za Partizan. Od povratka u crno-beli dres, Haris je odigrao još samo tri zvanične utakmice pre nego što nas je zauvek napustio. 

Prve košarkaške korake, Brkić je napravio u sarajevskoj Bosni sa deset godina. U Partizan je došao 1992. godine. Nakon pozajmice čačanskom Borcu, od sezone 1993/1994 nastupao je za prvi tim crno-belih. Narednih sezona sa velikim uspehom igrao je za tim iz Humske, sa kojim je osvojio tri titule prvaka države i tri nacionalna Kupa. U sezoni 1997/1998, sa Partizanom je nastupao na fajnal foru Evrolige u Barseloni. 

Sa mladom reprezentacijom SR Jugoslavije osvojio je bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu u Turskoj 1996. godine, a bio je i povremeni član seniorskog državnog tima.

U sezoni 1999/2000 igrao je u podgoričkoj Budućnosti, sa kojom je osvojio još jednu titulu prvaka Jugoslavije. Krajem 2000. godine, ponovo se vratio u Partizan.